Hrvatska je (slučajno) emocionalno brendirana
Možda je čak bolje što smo drugi, priča je postala još zanimljivija kroz teorije o nepravdi prema manjima i ljude koji poraz slave kao pobjedu.
Crveno-bijele “kockice” sada su prepoznatljive u cijelom svijetu. One su identitet male zemlje koja sanja velike snove i ostvaruje ih. Zemlje u kojoj žive veseli, srčani, skromni, ponosni, uporni i druželjubivi ljudi, veliki u pobjedi i još veći u porazu. Ljudi koji su prvaci svijeta u feštanju. Sve su to pozitivne emocije koje žele osjetiti milijuni ljudi diljem svijeta.
Zahvaljujući svjetskom nogometnom prvenstvu Hrvatska se u samo mjesec dana od zemljice koju bi većina teško locirala na karti i znala malo što reći o njoj pretvorila u zemlju o kojoj svi pričaju, žele ju bolje upoznati, posjetiti je, upoznati njene ljudi i poistovjetiti se s njima, nositi njene simbole. Koliko god reklamne kampanje bile uspješne, nikada samostalno ne bi mogle postići ovakav uspjeh. Za ovo je bila potrebna pozornica u koju su uperene oči cijelog svijeta. Prvo ili drugo mjesto, u ovom je kontekstu potpuno nevažno. Možda je čak bolje što smo drugi, priča je postala još zanimljivija kroz teorije o nepravdi prema manjima i ljude koji poraz slave kao pobjedu.
Ovaj uspjeh Hrvatskoj se dogodio u pravo vrijeme. Brončana generacija ’98. zaslužna je što je svijet čuo za novu, malu, ratom napaćenu zemlju. Srebrna generacija zaslužna je što je svijet upoznao Hrvatsku i njene ljude. U 2018-oj slike veselih “kockastih” navijača i igrača koji ljube srušenog fotografa, usporene snimke sumnjivih prekršaja i reprize triler-utakmica gledale su se na malim i velikim ekranima, po kućama, trgovima, u autobusima, u hodu… Informacije o Hrvatskoj stizale su na računala i mobitele, privatne i poslovne mailove. Najzaslužniji za neočekivanu hrvatsku slavu su, naravno, igrači i izbornik, ali je zbog tehnološkog napretka i dostupnosti informacija, 2018. pravi tajming za ulazak u finale svjetskog prvenstva.
S marketinškog aspekta, treba izdvojiti akademskog slikara Miroslava Šuteja, tvorca prvog hrvatskog dresa s kvadratićima. Važno je što je g. Šutej od hrvatskih nacionalnih simbola izdvojio baš crveno-bijele kvadratiće kao komunikatore prepoznatljivosti. Uzorak je to koji je jednostavan, upečatljiv i lako primjenjiv na raznim materijalima, pa su za njim sada poludjeli svi od nogometnih fanova u dalekom Peruu do Googlea i svjetskih modnih brendova. Hrvatska je brendirana i to sada treba pametno iskoristiti!